Press

Film „Gorčilo – Jesi li to došao da me vidiš”, prema pozorišnoj komediji i scenariju Miodraga – Mija Karadžića, režija Milan Karadžić, uloge: Milutin – Mima Karadžić, Andrija Milošević, Viktor Savić, Dubravka Drakić, Boro Stjepanović, Anita Mančić, Mladen Nelević... Trajanje 99 minuta, proizvodnja Srbija / Crna Gora, 2015.

Svega tu ima napretek. I duhovitih dijaloga i vrcavosti i komične okretnosti i neuvredljivog potsmeha i šarmantne satire. Ima i one simpatične filmske pitkosti zbog koje će film „Gorčilo – Jesi li to došao da me vidiš”, proizveden inače u crnogorskoj porodičnoj manufakturi Karadžić, dodatno potstaći gledaoce na masovniji pohod u domaće bioskope. U tom smislu, ova vesela pučka komedija je veoma koristan proizvod. Ovakvi filmovi vraćaju publiku u bioskope. I ne samo to, vraćaju i osmeh na lica gledalaca.

Nije ovde reč ni o kakvom „eskapističkom poduhvatu”, filmu čiji je isključivi zadatak da obezbedi gledaocu bekstvo od stvarnosti. Ovo je visprena, a neopterećujuća komedija apsurda i komična studija karaktera žitelja jednog od mogućih balkanskih mikrokosmosa. U slučaju „Gorčila”, a prema tekstu svojevremene hit pozorišne predstave Miodraga – Mija Karadžića (osamdesetih godina prošlog veka) – autora popularnih drama poput „Đekne...”, „Što mu je ono na glavu”, „To kada uvati ne pušta”, „Samo vi ajte, a mi ćemo graktat i arlaukat” – taj mikrokosmos smešten je u malo crnogorsko planinsko selo, na siromašnom i brdovitom severu.

Godina je ona sudbinska, 1968. Na Dalekom istoku besneo je vijetnamski rat, jačao je hipi-pokret, širom Evrope širile se studentske demonstracije (i u Beogradu), a u Čehoslovačkoj „praško proleće”... Burno je svuda naokolo (baš kao i sad), a u SFRJ u jeku je izgradnja infrastrukture. U Crnoj Gori se ulaže napor da se siromašni i brdoviti sever poveže putevima sa morskim jugom. Ni o kakvim koridorima se tada nije sanjalo. Nije tada bilo koncesionara, već je to do sela stigao geometar Laza sa zanosnom ženom Klarom, novosadskom balerinom, da se tu, međ kršem, sretne sa ljudima kojima je vreme stalo. I eto komičnog sudara dva sveta, koji je jedna od nosećih dramaturških linija ovog filma.

Ona druga, podjednako važna, zapravo neodvojiva od prve, jeste ljubavna priča koja se rađa među članovima dve od davnina zavađene porodice (znate ono: ko je koga izdo Udbi i ko je zbog koga otišao radi „kampovanja” na Goli otok...) crnogorskih Montekija i Kapuletija. No, ne brinite, u „Gorčilu” crnogorski Romeo i Julija ne umiru. Ljubav pobeđuje u sreći i veselju...

Držeći se specifičnog jezika Miodraga – Mija Karadžića, njegov rođak – reditelj Milan Karadžić, uz pomoć dobro odabranih glumaca postiže maksimalnu autentičnost načina govora, pa i samih rečeničnih struktura podneblja o kojem besedi ovaj film, čiji je producent njegov rođeni brat, glumac Milutin – Mima Karadžić (Gorčilo Obad). Kao iskusan i komercijalno uspešan reditelj, Milan Karadžić je filmu pridodao i pomalo umetničkog „šmeka”. U dovoljnoj meri da to bude na vizuelnom tragu daleko moćnijih filmskih dela nenadmašnog Živka Nikolića. U tom smislu imao je vrlo dobru pomoć senzibilnog oka direktora fotografije Gorana Volarevića, ali i iskusnog scenografskog majstorstva Milenka Jeremića. Film ima i dobar ritam, te 99 minuta prođe kao tren, u čemu sigurno ima zasluga i montažera Arefa Zaabija...

I glumački ansambl je posebna priča. Sve sama draga, poznata i popularna filmska i televizijska lica. Sa njima je gledanost filma čista „sigurica”. Ali, što ja volim kada na filmskom platnu vidim moćnu Anitu Mančić! Bravo.
Dubravka Lakić
objavljeno: 23.01.2015.

Izvor: Politika